Zlatovez je jedna od najstarijih metoda ručnog rada koja je nastala u Slavoniji.
Danas nije toliko znak moći i pripadnosti određenom društvenom sloju, kao nekad, koliko je pokazatelj poštivanja tradicije i kulture.
Zlatovez je bio veoma cijenjen i skup jer je materijal za njegovu izradu bio skup.
Njime su se u prošlosti ukrašavali izuzetno svečani odjevni predmeti.
Zlatovez je priznat kao hrvatski suvenir a najčešće su to slike, ukrašene boce, nakit, magneti, ukrasne kutije za nakit, narodne nošnje …
Zlatovez je tehnika u kojoj se veze sa zlatnim koncem. U posljednje vrijeme se puno radi i sa srebrnim koncem i rezultat je također moderan i jako efektan.
Kod originalnog zlatoveza na poleđini ne smije biti vidljiv zlatni ili srebrni konac gdje je rađeno preko kartona.
Na taj detalj treba obratiti posebnu pažnju da bi se znalo razlikovati zlatovez od drugih vezova a pogotovo od strojnih vezova zlatnim koncem.
Takvi su vezovi po kvaliteti puno lošiji i ne mogu se uspoređivati s rukom izrađenim zlatovezom, što bi se onda trebalo očitovati u puno manjoj cijeni.
Ako želite nekoga iznenaditi posve posebnim poklonom, zlatovez je najbolje rješenje. Kupovali su ga od nas za sve prigode: godišnjice, svadbe, rođendane, krštenja, promocije…
Kombinacija zlatoveza ili srebroveza na odjeći, pretvara vašu haljinu, košulju ili kostim u nešto što privlači poglede.
Ja i sestra radimo zlatovez otprilike 6 godina. Odrasle smo u jednom malom slavonskom selu kod Županje, u Gunji. Bilo nas je pet sestara. Odmalena smo imale iglu u ruci. Naučile smo sve tehnike: heklanje, šlinganje, pletenje, vezenje ali tek prije 6 godina smo se odvažile upustiti se u izradu zlatoveza.
Na početku je bilo teško i bez obzira na naše znanje svih vrsta radova, trebalo nam je vremena da postignemo ovu preciznost koju imamo danas. Sama izrada teče ovako: potrebno je imati dobar okvir, precrta se mustra s papira na karton, reže se, crta se mustra na platno, lijepi se na platno, platno se zateže na okvir i onda počinje izrada.
Sestra je završila i tečaj izrade nakita u Udruzi „ Škrinjica „ u Vinkovcima tako da radi čunčani, heklani, nizani nakit.
Član smo Hrvatske udruge likovnih umjetnika „ Mansarda „.
Izlagale smo na Eko-etno, Flora artu, Kupujmo Hrvatsko, imale svoj štand u Mariji Bistrici, radove na Kaptolu u Zagrebu u Verbum-u i u Donum-u.
Zlatovez nam je nešto bez čega više ne možemo zamisliti našu svakodnevnicu. Zahtijeva puno truda, rada, preciznosti, strpljivosti…Ali, ostavlja nešto iza nas… prepoznatljivo, posebno… ostavlja i bolove u leđima, slabiji vid, slabu cirkulaciju…
Ne može se naplatiti trud i vrijeme uloženo u taj rad, ali taj osjećaj svakog tog suvenira koji nastane, koji ostane… nema cijenu! Zato i nakon toliko godina, svaki moj rad počinjem raditi sa istim žarom, sa istim iščekivanjem ali i sa istim oduševljenjem kada ga završim. Teško mi se, svaki put, odvojiti od njega. Jedina mi je utjeha to da što prije počnem pripremati sljedeći rad.
Najveća nagrada mi je kada vidim zadovoljstvo i oduševljenje osoba koje kupe naše radove.
Ta ljubav traje još i danas…
Vaša Ana i Snježana!!!
